Prema definiciji, sport je svaka tjelesna aktivnost koju čovjek provodi iz natjecateljskih razloga. No, je li sport zaista toliko jednostavan pojam da ga se može definirati jednom rečenicom?
Kažu da je nastao prije nekoliko tisuća godina što iz potrebe za preživljavanjem što zbog zabave.
Održao se sve do danas te postao toliko influentan na društvo do nezamislivih razmjera. Današnji sport je puno više od običnog natjecanja, on je za mnoge način života, glavni izvor prihoda, razlog da se smije i plače, pronađe smisao života, on je povod ujedinjenu nacija, on stvara nacionalni ponos, pruža lijepe uspomene, povod je za mnoga slavlja, stvara prijatelje a miri neprijatelje. Zavukao se u sve sfere ljudskog života pa je tako neizostavna tema svakodnevnih razgovora, dnevnih tiskovina, mnogih reklama i oglasa a sportaši uživaju status kod opće populacije kao što su nekada uživali carevi i kraljevi.
Sport je nešto predivno, riječima neopisivo pozitivno a u drugu ruku donosi i mnoge negativnosti (poslušaj moje razmišljanje). Sve ovisi o kojem se sportu radi, kojem stupnju natjecanja te o našem poimanju sporta i njegovog utjecaja na nas. U mnogim državama sportaši imaju bolji status od visokih državnih dužnosnika te su njeni izravni promotori. Postoji mnogo primjera kada su upravo sportaši mirili dvije zaraćene strane, kada su neke države pogođene elementarnim nepogodama primile humanitarnu pomoć upravo zbog apela nekog sportaša. Kao nikada do sada, ponajviše zahvaljujući medijima, sport je toliko popraćen da su informacije o svim sportašima i svakom sportu dostupne svakodnevno u svakom trenutku. Moglo bi se reći da su sportaši skupa s glazbenicima i glumcima postali najpoznatije ali i najutjecajnije te najplaćenije osobe na svijetu. Svako dijete sanja jednom postati vrhunski sportaš što zbog intrinzične što zbog ekstrinzične motivacije. Danas je sport postao biznis u svakom smislu te riječi stoga se mnogi usmjeravaju u sport da bi si osigurali novčanu stabilnost (što bi bio primjer ekstrinzične motivacije). Pomiču se dobne granice u kojima se djeca upisuju u neki određeni sport ali i u kojima vrhunski sportaši sve kasnije napuštaju sport te ostvaruju iznimno duge sportske karijere. Također je teško razlikovati što se tiče volumena i frekvencije treninga nekog vrhunskog sportaša, sportaša amatera ili rekreativca. Naravno da trenutni status o uspjehu u određenom sportu to pokazuje, ali često rekreativci treniraju svakodnevno i po 2 puta dnevno što je ekvivalent količini treninga nekog profesionalca. Kao što je jedan profesor s mog fakulteta rekao da su za njega svi vrhunski sportaši, mislim da je ta tvrdnja poprilično točna. Jedan rekreativac koji nema taj status a trenira svakodnevno, daje svoj maksimum i također ostvaruje velike energetske potrošnje tijekom treninga, ozljeđuje se, ima potrebu za masažama, nadopunama prehrani itd. Svi daju maksimum unutar svojih mogućnosti.
Sport je razlog zbog kojeg je većina sportaša zdravija od nesportaša, zbog kojeg su mnogi „pronašli samog sebe“ , zbog kojeg se stvara nacionalni ponos, zbog kojeg se ispunjavaju mnogi snovi, putuje po svijetu, puštaju suze radosnice, stvaraju lijepe uspomene i još mnogo toga. Ali, sport sam po sebi i nije skroz pozitivan. S obzirom na to da ima toliko moćan utjecaj na moderno društvo, sport je razlog zbog kojeg se mnogi sportaši dopingiraju zbog želje da lakšim ali nepoštenim i nezdravijim putem dođu prije do cilja, a mnogi posljedice trpe cijeli život. Sport je razlog zbog kojeg se izdvajaju veliki novci dok veliki dio svjetske populacije gladuje, zbog kojeg se simpatizeri različitih ekipa često sukobljavaju pa nerijetko i sa smrtnim posljedicama, zbog kojeg se doživljavaju razočarenja i ruše snovi.
Uzrok je mnogim nepravdama, uvredama, teškim tjelsnim ozljedama ili pak psihičkim nestabilnostima.
Kao što je prethodno napisano, sve ovisi o kojem se sportu radi, o kojem stupnju natjecanja te koja je naša vlastita percepcija sporta. Dijelimo ga u profesionalni, amaterski i rekreativni sport. Kontaktni i beskontaktni. Aciklički i ciklički. Više i manje popularni. On ulazi sve više u sve sfere ljudskog života a poslijednjih godina sve više i kroz rekreaciju. Skoro pa nema osobe koja nikada se nije barem kratkotrajno bavila nekim sportom kroz natjecateljski ili rekreativni program. Čovjek je stvoren za kretanje, zabavu, nadmetanje a sport sve to nudi. Sport ne razvija samo tjelesne predispozicije već i kognitivne te konativne. Sport ima ulogu u odgoju čovjeka, uči ga samodisciplini, odgovornosti, koncentraciji, da misli brže i ispravnije, da brine o vlastitoj higijeni, da pobijedi sram, strah, samog sebe i još mnogo toga. Dokazano je da djeca koja se bave nekom aktivnošću bolje uče, da su u pravilu sretnija, zrelija i odgovornija od djece koja ga ne upražnjavaju. Iz samog sporta se može izvući puno više pozitivnog nego negativnog ako je to zaista i cilj.
Sport često omogućuje ono što nijedna druga aktivnost ne može omogućiti, krenuvši od utjecaja na zdravlje pa do putovanja, stvaranja prijateljstava i ranijeg emocionalnog sazrijevanja. Kroz sport se često osjeti zvjezdani trenutak kojeg neki znaju kontrolirati a neki ne, te ih na kraju to upropasti kao sportaše i kao osobe. Drugi osjete nepravdu pa zbog toga očvrsnu, izvuku najbolje iz toga i to kanaliziraju u nešto pozitivno dok druge to slomi i usmjeri u sasvim krivom smjeru. Sve je stvar percepcije. Treba ga voljeti te ga doslovno živjeti, biti objektivan o vlastitim sposobnostima i željama, postaviti si realne i ostvarive ciljeve te iz njega izvući što je više moguće dobrih iskustava . Sport treba uvijek doživljavati kao nešto pozitivno koliko god da je on u svojoj srži nekada daleko od toga.
Jer ipak na kraju svega, kako stara poslovica kaže : “Kako siješ, tako ćeš i žeti“.
